Blog

Kada sam imala oko 5 godina, mislila sam da moj tata voli moju mamu najviše na svijetu. Naime, kada god bi ona negdje išla, on bi joj rekao da se vrati za najkasnije sat vremena. Ja sam tada mislila da on to njoj govori zato jer je neizmjerno voli i da ne […]

Rekla sam si tada: ako uspijem samo jednom, samo jednom..vrijedilo je. Sve je vrijedilo. I uspjela sam.. I više nego jednom.   Godinama sam otplaćivala kredite da bih otišla tih nekoliko tjedana u Englesku. I to ne zato da bih bacila pogled sa London Eye ili pogledala izmjenu straže ispred Buchingham palače..već […]

Nije me bilo. ..jer sam nakon nekoliko godina duplih smjena, ne brojeći i one duple roditeljske, konačno došla do kraja. Imala sam osjećaj da u sebi više nemam niti atoma energije, a time ne mislim na višak. Znam, napravila sam upravo ono što je pod brojem jedan na crnoj listi ne voljenja […]

I na kraju priče.. zaključila sam da mi ne treba vitez. „Obavještavam sve koji su predali prijave da će im dokumentacija biti vraćena u što kraćem roku..“ Jer..nakon nešto razmišljanja, definitivno sam sigurna da nisam u nevolji. .. a tome vitezovi služe, zar ne? Da te spase ako si u nevolji..   […]

Više nema opravdanja. Zaboravi. I nema prečaca. Ovo nije instant lutrija pa se nadaš da će se baš tebi posrećiti da, bez da zasučeš rukave, osvojiš premiju.. Ovo je život. A život ne ide na prečace i preskakanja.   Davno su ti prošle godine kada si se mogla izvući na lijepe noge […]

Ja nisam ženE. Ja sam Iva. I nisam ljudi. Ja sam osoba. Jednina. Da..jedem, spavam, razmišljam, osjećam..sve što i drugi rade..ali malo drugačije. I da se razumijemo: ego nema ništa sa tim. To je iz potrebe i zbog godina. Mojih godina. ..jer imala sam sreću pa su me ošamarile davno.. Dovoljno rano […]

Lažem, kradem i varam. Da. Priznajem i nije me sram. Niti malo. Dapače, ponosna sam na sebe. I ne bojim se. Ne bojim se zbog toga niti jednog ljudskog zakona ni kazne. Ne mogu mi ništa. Hoćete još? Učim druge kako da to rade. Da budu što bolji lažovi, lopovi i varalice. […]

Čitav život sam imala osjećaj da ne pripadam.. ..samo nisam znala da se to tako zove. Bio je to osjećaj da svugdje jednostavno -stršim. Jer sam bila ili previsoka ili prešutljiva ili predebela ili neprikladno obučena..ali uvijek drugačija, na neki za mene „ne dobar“ način. U vrtiću je to bio osjećaj da […]

Lezi i spavaj. Spavaj danima ako želiš. Pokriti ću te i paziti da se ne otkriješ. Tu sam i ne mrdam nigdje. Niti milimetra. Koliko god bude potrebno, koliko god bude trajalo. Tu sam. Dok god se ne odmoriš i dok ne poželiš ponovno ustati.. Sve drugo stavljamo na čekanje..na neodređeno vrijeme. […]

Eto, desilo se. Napravio si ono što sam te godinama izazivala da mi dokažeš, da možeš. Nestao si. Nema slike, nema tona. Ničega. A uvijek si bio tu, na dohvat ruke i uvijek je ovisilo je o meni koliko ću izdržati da se ne javim, da ne odgovorim na poruku..jer sam računala sa […]