Jeste li jednina ili množina?

Ja nisam ženE. Ja sam Iva.

I nisam ljudi. Ja sam osoba.

Jednina.

Da..jedem, spavam, razmišljam, osjećam..sve što i drugi rade..ali malo drugačije.

I da se razumijemo: ego nema ništa sa tim.

To je iz potrebe i zbog godina. Mojih godina.

..jer imala sam sreću pa su me ošamarile davno..

Dovoljno rano da shvatim da kroz sve što radim, ja učim..o sebi, o svijetu, o svačemu..

I to da učim, to je moja potreba, najveća od svih.. Zbog toga znam što mi je bitno, a što sporedno, što volim, a što ne..do detalja..sa procesom u tijeku..

Zato ću ti reći, da znaš..

.. ne volim bukete crvenih ruža, to mi je bacanje novaca..volim sitno cvijeće..

..i u zalascima sunca JA ne vidim romantiku već prirodnu pojavu..

Ova osoba, zvana ja..voli popravljati stvari i jako zaprljati ruke..zato nikada nemam nalakirane nokte, iako mi je kod DRUGIH žena to sasvim lijepo, ali.. ja nisam druge ženE, ja sam Iva.

I ne mislim da sam zbog toga bolja ili lošija. Samo svoja.

..jer bez svega mogu, ali ne mogu bez sebe, bez svojih godina i onoga što su mi dale. Ne želim.

Zato, ako si samnom, zaboravi ono što si mislio da znaš o ženama, sve „zakone“ i pravila o ljudima..i pokaži mi što su te tvoje godine naučile, tko si ti i što voliš, a što ne..

Pokaži mi da si naučio gledati u gomilu a vidjeti detalj, slušati buku a čuti zvuk, primati sugestije a misliti svojom glavom..

..jer jedino na to pristajem.

I kada si samnom, želim da vidiš, čuješ i razumiješ mene.

Ne žene, ne ljude, ne pravila i klišee. Mene.

Sa svim mojim godinama i svim spoznajama koje dolaze samnom u paketu.

 

..jer samo tako ću ostati. Nikako drugačije.

Ja sam proces stvaranja i spoznaja koji traje godinama i do zadnje sekunde moga života taj proces će biti u tijeku..pa me prati ili odi tamo gdje je lakše, gdje su poznata pravila o ljudima, o ženama..i samo sklizni u gomilu..

Mene tamo nema, ja tamo ne pripadam. Ja nisam množina.

Ja sam Iva. Drago mi je.

..

Volite li svoj posao ili ne? Zašto?

Kako se osjećate kada vidite nepravdu? Hoćete li reagirati ili ne..zašto?

Koja vam je omiljena knjiga? Zašto?

Imate li rituale? Koji su? I..naravno.. zašto?

Na što ste kod sebe ponosni? Zbog čega? A na što niste? Pa opet..naravno, zašto?

 

Mislite da ova pitanja nisu važna? Ja mislim da jesu.

..jer ako ne znate odgovore na njih i niz drugih.. ne poznajete sebe.

A ako ne poznajete sebe, ne možete znati tko ste, što želite ili kamo idete..

I u redu je ne znati, ako ste i vi u procesu pa se još uvijek otkrivate i učite sebe, o sebi..

 

Ali..ako mislite da ste uzalud potrošili vrijeme čitajući ovaj tekst, vi niste jednina.

Vi ste množina.

I zato se ne razumijemo.

..jer..

Možete biti mršavi ili debeli, slušati narodnjake ili rok, to je u redu ako znate da ste to –vi.

Možete voljeti prirodu ili od nje imati fobiju, nebitno je..ako ste to – vi.

Jedino što je bitno je da stojite iza toga što mislite da jeste i da znate zašto ste to što jeste..ili se mijenjajte..

Mijenjajte se sve dok ne izgradite sebe toliko jake da vas više nitko iz množine ne može pokolebati..

I kada to uspijete, biti ćete sigurni da ste osoba koja više ne pristaje biti mijenjana od onih koji su lošiji, da ste netko tko ne da na sebe onima koji su gori.

..jer ćete tražiti samo one uz koje se raste, pristajati samo na jednake vama i bolje, a njih nema u gomili.

U mnoštvu su samo oni koji se skrivaju i tamo vam više nije mjesto.

A znate kako to znam? Ma sigurna sam. Znate zašto? Pročitali ste tekst do kraja..odavno biste odustali da nije tako.

Zato..doviđenja množino.

Dobrodošli u jedninu.