Osjećajući – stvaramo…

Sve moje veze završile su sretno.

Ne, nisam stvorila gomilu divnih prijateljskih veza nakon završenih ljubavnih, ali gledajući unatrag, čini se da su upravo raskidi u kojima je bilo najviše mojih suza, u biti bili i – najsretniji.

Ne sjećam se niti jedne svoje veze nakon koje smo obostrano bili tužni zbog prekida. Jer da jesmo, poznavajući sebe, do prekida nikada ne bi niti došlo.

Trebale su mi godine da shvatim, ukoliko samo ja tugujem zbog razlaza, to znači da ona druga strana nema osjećaj da nešto gubi. A ako on nema osjeća da gubi, ostavljajući mene, pa zašto sam ja onda plakala za njim?

Zar se zaista toliko nisam voljela?

Sjećam se razlaza zbog kojih sam mjesecima bila u depresiji. Razglabala bih sa prijateljicama o svim svojim pogrešnim koracima i propuštenim taktikama koje su mogle spasiti vezu. Bila sam spremna napraviti gotovo sve za još jednu priliku. Ali druga strana nije. Danas znam da su upravo te veze završile na najbolji mogući način za mene. Jer, ako si spreman napraviti sve, a ona druga stana se ne potrudi napraviti gotovo ništa, pa zar to nije najsretniji mogući završetak, u moju korist? Priznajem, trebalo mi je ipak podosta svjećica na rođendanskoj torti da bih to u potpunosti shvatila.

Nikada nisam bila tip osobe koja se štedi. Tuđa iskustva nisu bila način na koji sam učila. Radije sam zasukala rukave i „uhvatila se posla“ skačući glavom pa i u nepoznato. No, kada skačete na taj način, nikada ne znate u kakvu ćete podlogu udariti. Tako sam se često udarala, lomeći srećom ono što je spremno i zarasti.

Nedavno mi je rekao prijatelj: „Radije ću pogriješiti stotinu puta i stotinu puta nešto osjetiti nego pogriješiti samo jednom i samo jednom osjetiti.“ Na početku to nisam radila namjerno, ali sada znam da je upravo to moj glavni pokretač. Osjetiti. Pa zar nismo zato ovdje?

Tako se, doduše, nakupilo svega u mom životu i priznajem kako je dobro da sam neke stvari napravila u mladosti, kada je „veza sa mozgom“ bila još uvijek relativno „slaba“. Sada biram drugačije, po novim kriterijima, ali pokretač je i dalje isti. Osjetiti.

Nedavno sam prišla muškarcu koji mi se zaista svidio. Nisam tako nešto već dugo napravila, ali obzirom da sam prva probila led, prva sam poslala i poruku. Kada je stigao njegov odgovor, oduševljenju i adrenalinu nije bilo kraja. Sreću sam, naravno, podijelila sa prijateljicom, a ona je na to reagirala: „No, što ako te odbije ili povrijedi? Ne bojiš se?“

Ne, ne bojim se. Pa sve moje veze (uključujući i one koje se nikada nisu realizirale) završile su sretno. Čak i one u kojima je bilo najviše suza. Jer, ako i nije uspjelo, znam da sam pokušala, probala, napravila. Zato smo tu, zar ne? Da osjećamo, sudjelujemo jer samo tako – stvaramo.

Neki biraju knjigu da bi kroz romansu glavnoga lika osjetili ljubav. Neki odlaze u kino pogledati film da bi doživjeli uzbuđenje akcije.  Ja biram sve: i čitati i gledati i stvarati.

Stvarati svoj život. A to se radi djelovanjem. Nikako drugačije.

Jer može se samo stajati sa strane i čekati. Ali čekajući tako „savršenu“ priliku ili „savršenu“ situaciju jedino što je apsolutno sigurno, u tom čekanju, je da ništa nećete stvoriti, niti osjetiti. Niste ormar ili stup pored pruge pa imate vremena, dok život prolazi pokraj vas.

Da, desiti će se da pogriješite, padnete i razbijete se. Ali tako ste naučili hodati. Tako ste naučili čitati, pisati, računati.. U biti sve što vam je danas u životu važno. Tako ste stvorili sebe, djelovanjem.

Zato…

Pogledajte još jednom sve one situacije u kojima ste napravili nešto i one u kojima niste napravili ništa. Što vas je izgradilo? Što vas je stvorilo osobom kakva ste danas? Ako ste barem malo zadovoljni sobom, onda je odgovor – djelovanje.

I zato se nemojte bojati osjetiti svaku emociju, uključujući i poraz, odbijanje ili nelagodu.

Jer osjećaj je energija u pokretu (e-motion: energy in motion) pa samim time što ste si dozvolili osjećati, vi ste se pokrenuli, djelovali… I stvorili.

…

Za kraj, ali ne manje važno, meni..

Ako se pitate što je sa muškarcem kome sam prišla i poslala poruku.. Ima partnericu.

Eto.. I tako je još jedna moja veza sretno – završila 🙂