“Čime se bavite? Što ste po zanimanju?”, upitala me bez podizanja pogleda.
“Iscjeliteljica.”, odgovorih.
“Mislite..liječnica? Završila ste medicinu?”, sada je podigla pogled, ali sa skepticizmom.
“Ne. Nisam završila medicinu i više volim riječ iscjeliteljica.”, rekoh.
“A kako Vi to mislite? To zanimanje, iscjeliteljice, to ne postoji.”, reagirala je sa ljutnjom, “Koga Vi to liječite i kako? I tko Vam je dao dopuštenje za to?”, rekla je ne trudeći se sakriti nervozu.
“Sebe. Liječim sebe. Ili bolje rečeno – iscjeljujem .. A dopuštenje? Dano mi je. Rođenjem.”, odgovorila sam mirno.
..
Kada mi je prije nekoliko tjedana jedna gospođa ispod teksta o smrti napisala komentar “Kakva ste vi to iscjeliteljica i gdje je u tome Bog?” odgovorila sam joj kako je slučajno zalutala na moj FB profil.
Ali ja ne vjerujem u slučajnosti pa sam se stalno vraćala na taj komentar.
I najprije sam pomislila kako je “slučajnost” bila u tome da je ona vjerojatno morala pročitati nešto u tom tekstu što joj je bilo namijenjeno, a onda sam shvatila da je u biti suprotno.
Taj komentar nije bio slučajan za – mene. Jer ja jesam iscjeliteljica. Iscjeljujem sebe. To je apsolutno najvažnija stvar koju radim kako bih i ostale radila kako treba. A Bog? Da, ima i Njega. Samo je moje ime za Njega – Univerzum.
Jeste li znali da se zakoni dijele na prirodne i ljudske te da se, nažalost, u velikoj mjeri razlikuju? Najjednostavniji način na koji ćete ih razlikovati je trajanje. Ljudski zakoni promjenjivi su i kratkotrajni, jer gotovo svaka civilizacija stvara svoje.
Ali prirodni zakoni (ili zakoni Univerzuma), nepromjenjivi su i to od trenutka nastanka svemira.
Poznavanje prirodnih zakona najvažnija je stvar koja se može naučiti ili bolje rečeno otkriti.
A zašto otkriti? Zato jer, i da vam netko da knjigu u kojoj svi ti zakoni pišu, a vi tu knjigu pročitate, ne mora znači da ćete ih odmah i razumijeti. Zato se oni otkrivaju, kada ste spremni.
A zašto su ti zakoni toliko važni? Zato jer, kada malo poradite na sebi, shvatite kako svaki problem kojeg imate u biti proizlazi iz nepoznavanja prirodnih zakona, bez obzira da li imate problema sa financijama ili, recimo, odnosima.
Nedavno sam otišla na jyotish savjetovanje. Za one koji ne znaju, jyotish je putno više od astrologije. Za mene, to je jedan od najvažnijih jezika simbola i znakova kojima Univerzum priča sa nama, ali rijetki znaju kako tumačiti te znakove. Jyotish tumači upravo njih, kroz prirodne zakone.
Slušajući jyotishia, osjećala sam se poput majstora tetrisa jer sam znala kako da svaku njegovu riječ posložim na pravo mjesto, u sebi. Slušajući, osjećala sam kako me to znanje otključava, a samim time i iscjeljuje.
No, da bih to mogla, puno sam toga morala naučiti, na najrazličitije načine. Najviše sam naučila kroz životna iskustava, učeći kako da razumijem zašto mi se nešto događa. Najteže je, naravno, bilo razumjeti ona iskustva koja su izazvala duboku tugu, bol, razočaranje ili neuspjeh.
Moram priznati da sam dugo godina doslovno bila samo sakupljač, opsesivni sakupljač znanja. Jer, bez obzira koliko sam ga imala, činilo se kao da ga ne mogu upotrijebiti na pravi način kako bih si pomogla.
A onda sam shvatila da nije bilo vrijeme.
Naime, vrijeme i znanje su poput ključa i ključanice. Moraju si savršeno odgovarati da bi se otvorila neka nova dimenzija. Ili bolje rečeno, način na koji se znanje i vrijeme isprepliću, stvara za svakoga od nas jedinstvenu kombinaciju, nešto poput šifre, koja nas otključava. I tu počinje iscjeljenje.
Tome služi sve što radimo i svaka minuta našeg vremena.
Jer ljudski zakon kaže da moramo završiti neku školu da bismo imali zanimanje. To je u redu, ali..
Prirodni zakon, onaj važniji, kaže da smo došli na ovaj svijet da bismo kroz život, iz života – učili tko smo mi zaista.
I pretpostavljam da znate što to znači.. Vi niste knjigovotkinja, vozač ili profesorica. Ne, to nije vaše pravo zanimanje. To je najčešće način na koji zarađujete za svoj život.
Vi se, po svom cjeloživotnom zanimanju, iscjelitelji u nastajanju.
Iscjelitelji koji kroz iskustva, sakupljate znanje da biste u jednom trenutku, uz pomoć toga znanja, razumjeli zašto se nešto događa. I time se iscjelili.
I zato nije dobra riječ liječenje. Jer liječenje podrazumijeva prisutnost bolesti, a mi nismo bolesni.
Ne.
Mi smo iscjelitelji u potrazi za znanjem koje će povezati sva naša iskustva kako bismo, spojivši ih u cjelinu (otuda riječ iscjeljenje) – spoznali svoju pravu svrhu.
I zato, kada vas idući puta pitaju čime se bavite, slobodno recite – iscjeljujem.
Ali krenite od sebe. Pa sakupite, na gomilu, sve svoje događaje i doživljaje, sve emocije..
Zatim, bez odbacivanja onoga što vam civilizacija u obliku Instagrama, Facebooka ili Twittera govori da je loše, pogledajte pažljivo što ste sve stavili na hrpicu.. To su iskustva. I svako je potrebno i važno.
Imate i vrijeme, zar ne?
Pa ako dobro pogledate vidjet ćete da je tu i znanje, u vama ili oko vas.
A to je sve što vam treba.
Barem za početak, da priznate sebi pravo koje ste dobili rođenjem.
A to je pravo da budete – iscjelitelj. Svoj iscjelitelj.
…
Često mi klijenti dolaze na terapiju sa željom da iz svoga života izbrišu tugu ili bol. Na to im uvijek kažem da su na krivom mjestu jer bi trebali, umjesto k meni, otići u kino.
Samo se u filmu, ili na FB-u, mogu izbrisati “loše” emocije ili neželjeni događaji iz života.
Ali FaceBook ili film nije život, već u najboljem slučaju, samo jedan njegov dio.
Ono što je posao svakog dobrog terapeuta je to da znanje koje ima u što većoj mjeri prenese svome klijentu te da mu na taj način pomogne da bolje razumije onaj “zašto?”.
Jer iskustva su vaša. Imate i vrijeme, a terapeut bi, ako već nemate vi, morao imati znanje.
I to je sve što je potrebno..da bi iscjeljenje moglo započeti..
Sretan vam put…
