Život nije neprijatelj. Neprijatelj je neznanje!

Imala sam 33 godine kada sam se rastala.

Nula kuna na računu i u džepovima.. I dvoje male djece.

Ono čega se najviše sjećam iz tog perioda je bjesomučna borba za preživljavanjem. Tako sam živjela.

Sve je bila borba.

Sjećam se da sam se znala zatvoriti u sobu i plakati kada bi me slomio osjećaj bespomoćnosti, pred svime što mi se događa, i bijesa zbog nepravde jer sam osjećala da ne zaslužujem da sve bude tako jako teško. Zašto meni?

I vrtila sam pitanja i tražila odgovore što li sam i kada napravila krivo, jesam li se zamjerila Bogu ili Svemiru pa me sada kažnjava..i do kada?

I mislila sam.. Ako pronađem uzrok, tu svoju grešku, za koju ne znam, a koja valjda postoji i uzrokuje svu ovu patnju, možda razriješim taj neki “dug” i konačno počnem živjeti drugačije..

..jer život je bio neprijatelj, tamo vani, spreman da napadne i kao da samo čeka, iza svakog ugla, sa nekim novim izazovom i nevoljom da me testira i ponovno stavi na kušnju, pa da vidimo tko je jači – on ili ja.. On naravno.

 

..jer tako su me odgojili.

Moji nona i nono, uz koje sam odrasla, bili su ljudi bez osnovne škole. Radili su teško od kada znaju za sebe i ono što su mi ostavili u nasljeđe od svoga života, bila je izjava: Život je težak.

A moji roditelji.. I oni su dobili to isto nasljeđe. Ali dali su mu i svoj doprinos kroz uvjerenje da u meni nema, eto, baš ničeg posebnog da bih živjela drugačije nego što to “normalni i prosječni” ljudi čine..pa se bore. I ti se bori..

..jer život je težak pa zato budi stalno spremna na neku nevolju. Živi skromno, ne sanjaj previše i pomiri se sa time što dobiješ jer..važno je preživjeti.

 

A onda mi je u jednom trenutku bilo dosta preživljavanja i borbe… …jer snaga mi je bila na izmaku, a Života oko mene previše. Previše toga sa čime se treba boriti.. Ako tražiš neprijatelja, naći ćeš ga u svemu.

 

A meni je trebao prijatelj. Da živim, a ne da preživljavam.

Da se prestanem bojati života i počnem radovati..

I jedini način da do toga dođem bio je da naučim sve iz početka. Da naučim kako da prestanem živjeti tuđe živote, živote svojih nonića i roditelja kroz uvjerenja koja su mi ostavili u nasljeđe pa da stvorim SVOJE programe i svoj život..

I jesam. Trajalo je i trebalo je vremena da najprije sklopimo primirje Život i ja, a tek onda postanemo prijatelji.

Ali..kada vam Život postane prijatelj, znate da ne postoji bolji i veći od njega. I posvađamo se ponekad na kratko, kada lekcija u prvi mah bude preteška.. No, sada znam da su teške lekcije cijena rasta i učenja, a ja to želim. To sam ja. Konačno ja, moji programi i moj život.

 

Za sve koji se još uvijek bore sa Životom, mali savjet:

Moraš mijenjati sebe ako želiš promijeniti ljude oko sebe.

Moraš prvo raditi na sebi, ne oko sebe, da bi stvorio život koji želiš.

I moraš biti spreman na disciplinu i učenje, strpljenje i prihvaćanje..jer čarobnog štapića nema.

 

Strah od života proizlazi iz neznanja o životu, a..

“..postoji samo jedan VI u čitavom vremenu, taj izraz vas je jedinstven i ako ga blokirate, neće postojati kroz niti jedan drugi način i biti će izgubljen.. Svijet ga neće imati..” (Martha Graham) Život vas neće imati..jer vi nećete imati život.

Zato..prestanite se boriti sa Životom, jer on nije neprijatelj.

Neprijatelj je neznanje.

Počnite učiti. Počnite se mijenjati i raditi na sebi. Obećajem..prijateljstvo sa Životom biti će samo jedna od nagrada..