Vjeruješ?

Godinama se pripremao za taj pothvat. Planirao je, trenirao i analizirao korak po korak.

I konačno je došao dan kada se uputio na najveću avanturu svog života.

Želio je osvojiti taj vrh. Bio bi prvi kome bi pošlo za rukom da se popne na tu liticu – sam.

Iskreno, želio je slavu. Želio je biti zapamćen po nečemu što još nitko nije učinio i želio je vidjeti svoje ime na svim naslovnicama novina.. Tako bi znao da postoji. Da je bitan i drugačiji.

Dan je započeo dobro. Uspinjao se i za sobom ostavljao mnoge koji su „igrali na sigurno“, u timu ili neopterećeni vremenom. Vođeni nekim drugim motivima.

A onda je krenulo po zlu.. Vrijeme se počelo mijenjati i oblaci koji su prijetili olujom počeli su se skupljati na nebu.

Morao je donijeti odluku: nastaviti pod svaku cijenu kako bi osvojio vrh i postao slavan ili pripremiti logor i čekati da oluja prođe te nastaviti.

Odlučio se nastaviti. Od nevremena nebo se zacrnilo do te mjere da više nije razaznavao put, ali nastavljao je vođen bjesomučnom potrebom da dođe do vrha.

I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga vuče prema dolje. U tim trenucima užasnog straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan.

Tijelo mu je visjelo u zraku i samo ga je uže držalo.

Jedino što je u tom trenutku mogao bilo je uzviknuti: „Bože, pomozi mi!“

I začuo je glas: „Što želiš da učinim?“

„Spasi me, Bože!“, zavapio je molećljivim glasom.

„Vjeruješ mi? Vjeruješ da te ja mogu spasiti?“

„Naravno da vjerujem!“, odgovorio je glasom punim nade.

„Tada prereži uže kojim si vezan..“

Nastupio je trenutak tišine. Čovjek se odlučio držati užeta svom snagom.

…

Spasilačka ekipa ga je pronašla idućeg jutra mrtvog, smrznutog.

Njegovo tijelo visjelo je o užetu kojeg se grčevito držao…samo tri metra iznad zemlje.

…

Bez obzira kakav je motiv koji vas pokreće, zahvaljujući njemu možete ostvariti svoj cilj. Sebičan ili nesebičan, plemenit ili ne, često je dovoljno biti uporan. Stvarnost koja nas okružuje to dokazuje. I zahvaljujući motivu možete steći bogatstvo, položaj ili širok krug poznanika..

Zbog motiva vas mogu osuđivati ili hvaliti, a vama to može biti bitno .ili potpuno svejedno.

Ali vjera..ono u što vjerujete, to je samo vaše. I da odmah razjasnimo..to nije nešto čime se stapate sa masom i pripadate krugu istomišljenika. O ne, varate se.

Vjera je ono unutar vas samih kada ste potpuno ogoljeni, potpuno sami sa sobom, kada nema ničega za što se možete uhvatiti osim..izbora: vi ili nešto veće od vas.

I tada se vidi tko ste. Nema bježanja.

I nema straha jer..prije ili kasnije svi ćemo se naći u takvoj situaciji.. A u tom trenutku, motiv zbog kojeg ste sve radili, biti će presudan..

(motivacija za priču preuzeta iz knjige Vesne Gračner „Ranjeno dijete i Ja“)