Laž koja je prelila čašu..

Izašao je bez riječi i za sobom zatvorio vrata. Gotovo.

I to zbog čega?

Laži. Plitke, jeftine, bespotrebne.

Posljednje.

Jednostavno, nije si mogao pomoći. On nije mogao podnijeti da gubi. Bilo što, bilo koga.

I u toj megalomanskoj potrebi da, neprestano žonglira sa gomilom tajni koje je imao u sebi, svakoga dana postajao je sve umorniji i sve nespretniji.

A naravno, zaboravio je još jednu stvar: Svemir uvijek pronađe način da te iznenadi kada se najmanje nadaš, najmanje očekuješ.

Tri godine su prošle od kada je prvi puta posumnjala da je je laže. Naravno, skrivao je mobitel kao zmija noge i nije joj dugo trebalo da ga suoči sa tim da u njegovim pričama postoje „rupe“.

Branio se na sve načine i tada je povjerovala. Zato jer je željela vjerovati u sve te priče da je Dijana, njegova kolegica sa posla, samo netko kome se on našao pri ruci kada nitko drugi nije mogao ili htio. Strogo poslovno. Da, baš on..

Od tada je njegov mobitel za nju bio predmet otrovan na dodir. Znala je da o tome koliko ona svoju znatiželju drži pod kontrolom ovisi što će biti sa njih dvoje.

A bio joj je previše važan. I voljela ga je sa svim tim njegovim akrobatskim sposobnostima plesa u nemogućim situacijama, ali..poput pješčanog sata, zrno po zrno, curilo je iz nje razumijevanje, strpljenje i na koncu..iscurila je ljubav kada je jučer račun konačno došao na naplatu.

„Molim te, hoćeš li mi dodati flomaster iz ladice da ne silazim?“, pitao je stojeći na ljestvama i držeći u ruci sliku koja je konačno došla na red da se postavi.

Otvorila je ladicu i u prvi mah se iznenadila kada je, uz gomilu sitnica, ugledala njegov mobitel na neuobičajenom mjestu. I, vjerojatno bi ga bila samo izvadila i stavila tamo gdje ga je obično držao, da u tom trenutku nije zasvijetlio ekran jer je stigla poruka. Peta. Od Dijane. I nekoliko propuštenih poziva. Od Dijane. U nedjelju navečer. Od osobe sa kojom „gotovo da i ne razgovara više“.

Umjesto flomasera, uzela je mobitel i bez riječi mu ga pružila.

I da nije rekao riječi znala je da laže. I slagao je. Prozirno. Jadno. Jeftino.

Jeftino obzirom na sve ono što je izgubio zbog te laži. Zbog te jedne, posljednje laži koja je prelila čašu.

Samo mu je rekla da izađe iz stana i dođe sutra pokupiti stvari dok ona bude na poslu.

Tri godine se u njoj, dan po dan, topila emocija koju je imala za njega. Tri godine je napravila sve da ne vidi, ne čuje, ne prizna. A onda je u jednom trenutku Svemir posložio sve, napravio sve ono što ona nije htjela.

I zanimljivo, koliko je puta čula ogromnu laž, a da bi ovoga puta, ta jedna, naizgled mala laž bila presudna da se sve, što je još jutros izgledalo čvrsto i postojano, razbije u najsitnije komadiće.

…

Ljubav ne postoji bez povjerenja. I ono što u laži boli je – izdaja.

Nebitno da li se radi o parterskoj ili prijateljskoj vezi, ljubav ne trpi laž.

I zato..pazite..jedna laž je dovoljna da se posumlja u čitavu priču…