Udaraš me..ali ja se ne izmičem.
I na svaku riječ koju mi uputiš, sa namjerom da me povrijedi, ja više ne sklanjam pogled.
Ovoga puta neću pobjeći.
Ovoga puta neću potražiti zaštitu.
I neću vikati, neću uzvratiti, neću te kriviti..
Ti si moj izbor.
Na sve što si mi napravio i sve što mi radiš, ja sam prešutno pristala.
Na početku sam se silno trudila da sve to ne vidim, a onda se nadala da ćeš se promijeniti kada vidiš koliko mi je stalo, koliko se trudim.. Ali postajalo je sve gore..
Prvi puta sam pobjegla. I bila sam ljuta, krivila sam tebe za to što nam se dešava..
Ali sada je drugačije.. Sada je došlo vrijeme da stavimo stvari na svoje mjesto.
I zato prijeti i kažnjavaj. I da, boli me..ali ovoga puta se neću izmaknuti jer znam da ćeš na kraju posustati..
Jer više nećeš moći.. Jer si iscrpio sve.. Svu svoju prividnu snagu i moć. Jer u tome što radiš nema ljubavi već samo potreba da kontroliraš i ja to konačno znam..
I zato ćeš ovoga puta odustati i negdje duboko u sebi priznati da je ova žena jača.. Ona može..
Sve ono što ti ne možeš.
Ona može biti jaka i slaba, može biti nježna i moćna, može biti plaha i hrabra..
Ali ti ne možeš.
Ti možeš samo biti vladar kojeg je potrebno obožavati da bi osjetio moć.
I tako riječ po riječ..kazna po kazna..povreda po povreda, ali u meni više nema ni straha, ni ljutnje..i ne molim..
Samo razumijem da ti ne znaš drugačije i bolje.. I znam da sam ti ja sve to dopustila.. Mogla sam otići, ali nisam. Ovoga puta sam ostala do kraja.
I sve je drugačije.. Jer nema krivice, nema zamjeranja, nema optuživanja sa moje strane..
Jer znam..
Tebi treba neka slabija od mene i nju nećeš ponižavati toliko. Neće biti potrebe, biti će dovoljan tvoj pogled pa da ona stane na svoje mjesto..u tvoju sjenu.
A meni tamo više nije mjesto. Ti ostaješ samo uz one koje stoje u tvojoj sjeni..a mene u nju više ne možeš staviti.. I zato ovoga puta ti odlaziš..
Ali ne znaš da u našim godinama više nije bitno tko je od koga otišao, tko je koga ostavio. Bitno je tko je više dao, a ja sam dala sve. Sve razumjela, sve oprostila, sve pokušala.. Ti to ne znaš i ne možeš. I u tome je moja veličina. I moja pobjeda.
I zato, na kraju, ja dobivam nagradu! A nagrada je sloboda.. I spoznaja da mi više ne treba ničija potvrda što ja sve mogu, što ja sve jesam. Ti si taj koji ostaje u zatvoru, svom vlastitom zatvoru pokušaja da poniziš svakoga jačeg od sebe..
Pa i ženu kao što sam ja. Ženu koja je uz tebe, baš takvog i zbog svega, iz dana u dan radila ono jedino što je ispravno i potrebno – bivala sve bolja..i bolja..
Želim ti sreću. Od srca. Trebati će ti..
…
Ovaj tekst će razumjeti samo oni koji su prošli putem osjećaja vlastite nevrijednosti i potrebe da pripadaju lošijem od sebe.. I došli do kraja, na drugu stranu, na sunce, iz sjene..
Za vas koji ste još uvijek na tom putu: ustrajte! Jer ako ne ustrajete, zauvijek ćete bježati od onih koji vas progone, koji će vam se stalno vraćati na put, ali samo u drugačijem obliku..
I nije niti malo lako, puno je boli.. Ali sve drugo, osim ustrajanja je – bijeg.. Sve dok na kraju puta ne dođete do nagrade, a to je sloboda..jer konačno više nema ponavljanja.
Ovo nije za svakoga. Samo za najjače. A ima nas.
Terapija Brze Transformacije. Tu sam.
