Ja u čuda vjerujem..

Postoje trenuci kada se pod veličanstvenom palicom Svemira poklope sve dimenzije prostora i vremena i spoje u jednu..

U tim trenucima dešavaju se čuda.. Čudesna izliječenja, spajanje srodnih duša, pronalazak životne svrhe..

I vjerujem da je do tog trenutka potrebno prevaliti put, a da je najteže proći upravo zadnji komadić tog puta kada si već umoran i iscrpljen od koračanja, čekanja, nadanja, pogrešnih skretanja i krivih prilika..

Ali ako izdržiš taj zadnji dio puta, tu posljednju kušnju koja je stavljena pred tebe, slijedi nagrada.

I tada uvidiš da su sva „pogrešna“ skretanja i „krive“ prilike bile tu da shvatiš gdje ne pripadaš jer ti nije mjesto među onima koji su odustali i da su te postaje služile samo da naučiš što ne želiš, sakupiš šaku samoga sebe i kreneš dalje..

I tada kao blagoslov, dobiješ ono u što si tisuću puta posumnjao da postoji kada si bio slab, a što te tisuću i prvi puta podiglo da kreneš dalje i ne pristaneš na manje od čuda..

Ja u čuda vjerujem..i znam da Svemir zna kada je pravi trenutak za njih..