Ja te osjećam..

Ne piši mi pjesme i ne zatrpavaj me prozom.

Jer ja ti nisam od puno riječi.

Odavno sam naučila više vjerovati onome što je ostalo neizgovoreno i nenapisano između redova.

Ja to NEizgovoreno čujem i NEnapisano čitam..jer osjećam čitavim tijelom.

A riječi su grube i mogu prevariti, ali svoje tijelo poznajem i fino je ugođeni instrument.

 

I zato mi ne gradi spomenike i ne skidaj zvijezde sa neba – riječima.

..jer i tako su spomenici za mrtve, a zvijezdama nije mjesto na Zemlji.

 

Zato..ako ti trebam, napiši mi „Fališ mi“.

Samo to.

A ja ću znati..jer ću osjetiti..sve ono drugo što si mi poslao mislima.

…

Da li vam se ikada dogodilo da dobijete poruku sa svega nekoliko riječi, ali vam tijelo preplavi gomila osjećaja kao da ste pročitali čitavu knjigu?

Naravno da je.

 

I da li vam se ikada dogodilo da pročitate nešto, ali osjećate da taj netko, tko je to napisao..da on misli i osjeća potpuno suprotno od onoga što je napisano?

Naravno da je.

 

Godine su mi trebale da naučim i da počnem vjerovati da unutar sebe imam najdragocjeniji instrument na svijetu. Zovu ga intuicija.

I ona mi priča i govori jezikom kojim još niti jedan čovjek nije progovorio drugome. I neće. Jer je za svakoga od nas taj jezik jedinstven i drugačiji. Samo naš.

A taj se jezik ne uči u školi, niti iz knjiga. Uči se vjerovanjem.

Vjerovanjem sebi da si u onoj milisekundi vremena, kada uhvatiš nečiji pogled ili osjetiš ton glasa, uhvatio istinu..bez „ukrasnih papira i mašni“..

I od kada prema tome živim, od kada slušam taj unutarnji glas, sve je na mojoj strani.

..jer taj jezik kojeg slušam..koji mi šapuće i kome vjerujem, on nije stvoren od čovjeka.

To je jezik stvoren od Univezuma. Za čovjeka.

 

Dano ti je. Osluškuj. Nauči. Vjeruj. Živi. Sretno.