I to je život..

Nije to kazna niti znak da si napravila nešto pogrešno.

Tako se uči. Jer ne možeš sve naučiti iz knjiga ili tuđih priča.

Moraš „razbiti“ koljena i „ogrebsti“ laktove.

Proći će. Ostati će ožiljak, ali samo kao podsjetnik.

Pad će postati iskustvo, a rana učenje.

I bez obzira koliko se budeš trudila da sve napraviš kako treba, sa najboljom namjerom ..neće te svi voljeti, neće se svima svidjeti to što radiš..

I to je u redu.

Sjeti se ružnog pačeta i koliko je dugo pripadao pogrešnom jatu. Zamisli da ga nikada nije napustio i da je čitav život proveo među patkama. Nikada ne bi znao što to znači biti labud..

I zato se ne ljuti na druge, sebe ili Svemir. Nitko nije kriv. Sve je to sastavni dio puta i desiti će se još mnogo puta. Ponekad ćeš se podignuti sama, a ponekad će ti pomoći netko koga prvi puta vidiš..

Jer samo se tako dolazi u Zemlju čuda..

I sjeti se Alise..morala je pasti da bi dospjela u Zemlju čuda..