Glas koji je uvijek prisutan

Šaka jada.

Tako je izgledala i tako se osjećala.

U trapericama nekoliko brojeva prevelikim koje su, prije par godina kada ih je kupila, bile knap.

Ošišana na četkicu. Valjda kako bi ubila u sebi i zadnji trag ženstvenosti jer se nije osjećala kao žena. Osjećala se kao promašaj. Potpuni.

Sjedila je na onim istim stepenicama na kojima je, kada je bila djevojčica, zamišljala kako će jednoga dana..biti baš sve suprotno od ovoga što je sada..jer sve što je moglo – pošlo je krivo.

Život joj se rušio kao u onim filmovima u kojima, jedan naizgled bezazlen događaj, nezaustavljivo pokrene niz drugih. Samo što ona nije mogla promijeniti program. Niti izaći iz kina.

Ona je bila glavna glumica u ovoj trećerazrednoj tragediji, bez honorara.

Bilo je dana kada bi se sredila najbolje što može, kada je morala do grada, obaviti nešto. Našminkala bi se, ali je i dalje pažljivo birala ulice kojima je prolazilo najmanje ljudi. A onda bi nekoga srela i slijedilo je ono neminovno: „Ne izgledaš dobro. Jesi li bolesna?“

Ne, nije bila bolesna. Bila je nesretna. Do boli.

…

Prošlo je puno godina i puno puta je prošla tim stepenicama. Gotovo uvijek zastane na toj jednoj, trećoj odozdola. Nikome nije ispričala da je tada, toga dana, po drugi puta u životu čula Njegov glas.

„Pomoći ću ti. Zaslužila si novu priliku. .“

I zaista.. Od toga dana sve je bilo drugačije. Naučila Ga je slušati..i nikada više nije prestala..

..

Zovite to Bogom ili Svemirom, zovite Prirodom ili Čudom..ali to nešto iz čega ste došli i čemu ćete se vratiti neprestano razgovara sa vama. Ne morate slušati, ne morati uzvratiti odgovorom no, prije ili kasnije, zazvati ćete Ga. I budite sigurni, u poglavljima vašeg života o kojima najmanje pričate na glas, On je najviše prisutan.

…

Terapija Brze Transformacije zna slušati.