Osnovna škola, 3.b razred, davne 1980.godine..
19/01/2018Bajkama treba promijeniti kraj, a ciljeve postavljati svakodnevno
19/03/2018Osjećala se sitna i pomalo izgubljena.. Nije ovako zamišljala TAJ razgovor.
Iskreno, uvijek se nadala da do njega nikada neće ni doći..
„Ne mogu više ovako. Osjećam se kao da visim.. negdje između..“, rekla je.
„Ne čekaj me više. Udaj se. Rodi nekome djecu..“, bilo je sve što je on izgovorio.
I to je bio sve. Nije bilo sjetne muzike, nije bilo odjavne špice..ničega. Običan dan, obična ulica..i njih dvoje jedan preko puta drugoga i niz zajedno provedenih godina između njih. Godina u kojima je ona čekala poziv od svega nekoliko rečenica: „Slobodan sam. Kada se možemo vidjeti?“.. i istog trenutka sve je ostalo u njenom životu padalo u drugi plan i postajalo nebitno.
Vrijeme provedeno sa njim bilo joj je neprocjenjivo. Ponekad bi znala reći da voli i zemlju po kojoj on hoda, a kada su je pitali što je to u njemu toliko posebno, jednostavno bi rekla „Ja ga osjećam kao ni jednog drugog.“
Međutim, s vremenom postajalo je sve jasnije da oni nisu „običan“ par. I koliko god joj je to na početku, na neki način imponiralo, polako joj je postajalo sve teže zavarati samu sebe da joj ne nedostaju zajedničke šetnje ili svakodnevna, brzinska kava uz more. Ali za nju, on je bio poseban, drugačiji od svih ..i nedostupan.
Završila je fakultet, pronašla posao i ..trudila se.. Užasno se trudila da mu pokaže kako je najbolja u svemu što radi. Kako uspijeva sve što si zacrta i kako ga – zaslužuje.
A onda, kada je na svoj 29 rođendan, osim buketa ruža dobila i poziv koji je započeo sa „Oprosti, neću moći danas..“, znala je da on čeka da ona završi priču..
Nije padala kiša i nije plakala. Samo se okrenula i nije više rekla ni riječi.
….
Žene koje previše vole.
Ne, to nije kompliment. To je borba koja je unaprijed izgubljena. Jer ako se moraš boriti za pažnju, za podršku, za nježnost..to nije ljubav.
Ali one ne znaju drugačije. Navikle su na to da je teško. Odrasle su trudeći se, dokazujući se, vjerujući da je normalno dobiti mrvice i smatrati to dobrim znakom…
Ljubav je prisutnost. Briga. Pažnja. Podrška. Svaki dan na drugi način. Ljubav je slušanje, razumijevanje.. Ljubav te bodri, hrabri, brine, mazi, drži za ruku..bilo što, svaki dan. Kroz sitnicu, kroz poruku od par slova..svaki dan.
I zato nemoj nikad pristati na manje od onoga što sama daješ jer, ako pristaneš, onda si Žena koja previše voli.. A takve žene potroše godine čekajući njega da se promjeni ili prestane bježati. On neće niti jedno niti drugo, a ti ćeš ostarjeti..bez ljubavi.
….
Prošlo je nekoliko godina od onog dana kada su se razišli sa samo par rečenica..
Ona se udala i ima djecu. On je i danas sam..