„Bol ne postoji samo u nekim ljudima – ona postoji u cjelokupnom čovječanstvu u različitom stupnju. Neki su ljudi svjesniji svoje boli od drugih.“, Barbara Ann Brannan
A neki ljudi nisu svjesni svoje boli. I ti ljudi su najopasniji – za one koji ih vole.
..
Ne možeš pomoći nekome tko ne želi da mu se pomogne ili nekome tko na to nije spreman..
A možeš voljeti neizmjerno, toga nekoga.. To može biti ljubav tvog života, tvoja najbolja prijateljica ili brat..tvoje dijete.
I možeš imati sva znanja svijeta i svu ljubav svijeta, ali ponekad nije dovoljno..
Moraš pustiti..da ih boli.
A kada boli njih, boli i nas..
Pa pokušavamo upozoriti, vikati..moliti. Za njih. I za nas.
Ali uzalud.
Oni svoju bol ne vide kao što je mi vidimo. Ona je sastavni dio njih, njihovog karaktera i osobnosti. Utkana je u sve što rade, sve što oni jesu pa na nju ne daju..jer ne daju na sebe.
Pa misle da ih napadaš, mijenjaš, korigiraš, ne razumiješ.. Pa se naljute i iz ničega stvore povod za svađu.. Ili povod da te izbace iz života.. Pa tako završi prijateljstvo, odnos, veza..
Ili u najboljem slučaju nastane distanca..
Ne možeš spasiti nekoga tko ne želi biti spašen..
Ne možeš pomoći nekome tko ne želi pomoć.
Moraš ga pustiti bez obzira koliko ti je stalo..
I jednino što možeš napraviti je moliti se da za ovoga života dobiješ dovoljno vremena ili ponovnu priliku, da se nešto promjeni i da ti taj netko dozvoli da vidi sebe tvojim očima, kroz ljubav koju imaš za njega..
…
Za neke ljubavi i veze koje će možda svoj happy end imati u nekom drugom životu..
I neka prijateljstva koja čekaju druga, bolja vremena..
