Trebala sam više uživati…

TREBALA SAM VIŠE UŽIVATI

 

Ne sjećam se njegove prve riječi

I nemam pojma kada je napravio prvi korak.

Ne znam koju je bajku najviše volio

I koja mu je bila omiljena majica za vrtić.

Ne sjećam se priča o njegovim simpatijama iz škole I koji predmet je mrzio.

Ne znam zašto je skinuo poster svog omiljenog junaka I kada je zapalio prvu cigaretu.

Ne znam.

Ne sjećam se.

Kao da me nije bilo, kao da mi nije stalo.

Kao da sam loša majka, maćeha na prvu.

Trebala sam više uživati, kažu oni koji me znaju.

U slobodi nakon razvoda, u najboljim godinama za ženu…

A ja, da mogu vratiti vrijeme, samo bih ga gledala kako se igra.

…

Vi koji imate sreću da vam djeca idu u školu ili su nedavno krenula u jaslice, vrtić…vjerujte za čas će proći i oni će otići na fakultete, u neke druge zemlje i gradove, da budu ljudi.

I te svoje ljude gledati ćete sa ponosom, razgovarati sa njima telefonom pa se čak ponekad i uvući u njihovu sobu da ponovno vidite svoje dijete kao odraslog čovjeka koji spava.

Sve ćete moći osim, kada odrastu, gledati ih kako se igraju.

Jer dok su se igrali, ja sam peglala, kuhala, telefonirala, uzimala “svojih 5 minuta” da bacim pogled na vijesti.

Ne pamtim te vijesti iz vremena kada su moji dječaci bili mali, došle su gore. Stan je ponovno spreman za čišćenje, gomila robe čeka na peglanje. Svega toga ima i biti će, samo nema njih…da ih gledam.

…

Terapija Brze Transformacije. Za bitno.