Uz Muškarca žena se osjeća kao najbolja verzija sebe!
01/10/2019
Heroji, a ne žrtve!
16/10/2019
Sjećate li se onog pitanja iz djetinjstva: „Što želiš biti kada odrasteš?“
Uz to pitanje, postojalo je samo jedno koje sam mrzila više, a to je bilo: „Koga više voliš, mamu ili tatu?“
Ja nisam bila jedna od onih „sretnica“ koje su oduvijek znale da žele biti učiteljice ili doktorice, kako smo tada zvali liječnice. Nisam htjela biti veterinarka, niti frizerka. To sam znala i mislim da je sa time završavala moja spoznaja o tome što se može biti kada se odraste.
A onda je jednoga dana moja mama na zid u dnevnom boravku postavila sliku balerine i meni se učinilo da bi to mogao biti dobar odgovor kada me ubuduće pitaju što bih željela jednoga dana raditi.
No, nije trebalo puno vremena da mi roditelji objasne da se od zanimanja balerine ne može prehranjivati obitelj, jer tako su mi rekli, a ja sam kao i svako drugo dijete vjerovala da oni znaju sve.. I još su mi rekli neka pronađem nešto drugo, normalnije i svakodnevnije, jer je tako najbolje za svih.
I trudila sam se zaista da to pronađem..i bila sam vrijedna.. Pa sam naučila sve čime su nas „krcali“ u osnovnoj, a poslije i u srednjoj školi. Naučila sam sve o zakonima velikih brojeva, analizi klasične ruske književnosti, probavnom sustavu člankonožaca i prunskim ratovima i na koncu završila ekonomiju jer mi je rečeno da ću tako najlakše pronaći dobar posao od kojeg se može živjeti (bilo je to prije više od 30 godina!).
A onda se desilo nešto za što me niti jedna škola do tada nije pripremila jer mi niti jedna od njih nije dala znanje potrebno da bih razumjela ZAŠTO mi se nešto u životu događa.
Ono što mi se dogodilo bio je pravi život u svom najsurovijem, najbrutalnijem obliku kroz borbu za preživljavanje.
U mojim ranim tridesetima, kada sam imala osjećaj da bih trebala i morala najviše i najbolje, moj život je bio ruševina. Ja sam bila ruševina koja nije znala što sam pogrešno napravila jer sam se osjećala i živjela kao potpuni promašaj, bez obzira na sav prethodno uloženi trud i svo stečeno znanje.
Naime, unatoč svim znanjima sakupljanim u školama u više od dva desetljeća života, od znanja o broju stanovnika u Brazilu i od analize rečenica na latinskom, nije bilo nikakve koristi jer sam bila jako daleko od toga da budem sretna, ispunjena i zadovoljna.
Zašto? Zato jer me nitko nigdje nije naučio ništa o tome KAKO funkcionira ljudski um, na temelju čega donosimo odluke i radimo izbore koji nam kreiraju život.
Pa sam tek tada krenula u potragu za onim što nas ne uče u školama. Počela sam tražiti odgovore i nisam stala dok ih nisam pronašla, dok nisam naučila..
A naučila sam da živimo u matrici vlastitih programa koje smo usvojili u svojoj najranijoj dobi, upijajući kao spužve od svojih roditelja ili drugih autoriteta tijekom odrastanja, ne znajući pritom da „skidamo“ i programe prepune „virusa“ i „bug“-ova.
I naučila sam nešto još važnije, a to je da ne moram živjeti uvjerenja preuzeta davno i da mogu birati te napraviti reda u tim tisućama programa koje koristim svakodnevno i na temelju kojih si podsvjesno kreiram život..jer to svi činimo.
…
Ja sam terapeut. To je moje zanimanje i pronašla sam svoje odgovore.
Ja sam Terapeut Brze Transformacije i imam znanje sa kojim vam mogu pomoći da i vi pronađete svoje odgovore, odgovore koji ne pišu u knjigama iz kojih se uči u klasičnim školama.
..jer ti odgovori su važni i pokazati će vam zašto ste iskreirali život koji živite..
I da možete bolje.
Naravno da možete.
Odgovori su u vašem umu, a Terapija Brze Transformacije zna put.
