Gladna si. Ali nema te hrane od koje ćeš se najesti…
..jer hrana tu ne pomaže.
I žedna si. Kao pustinja koja čeka kišu.
S vremena na vrijeme, pojavi se oblak za kojeg se nadaš da će narasti, postati oluja koja će te natopiti.. Ljubavlju. Da, to ti treba.. I toga si i gladna i žedna.
No, on se pojavi.. I nestane.. Raspline se nakon nekoliko kapi kiše, nedovoljnih da se napiješ.
Pa se pitaš.. Do koga je?
Tebe, tako željne svakodnevnih stvari koje se rade u dvoje? Ili je do njega?
I pitaš se.. Zašto je tako teško naći nekoga da te voli? Zar zaista tražiš puno? Milijun pitanja.. A pametna si, lijepa si, dobra si.. U čemu je problem?
Znaš, draga.. Ta glad koju imaš u sebi, nije od jučer. Oduvijek je u tebi. Godinama je rasla, još od onog vremena kada si, kao djevojčica, željela da te netko pogladi po kosi i kaže ti koliko si posebna, pametna i lijepa.. Željela si da te vide očima u kojima nema ničega osim tebe… Ali to se nije dogodilo. I već tada je počelo..sve..
Uništavala si je godinama. Tu prazninu i glad. Knjigama, zabavama, pričama, muzikom i hranom.. Svime što si mislila da ti može pomoći da se osjećaš bolje.. A onda je došao on i dao prve mrvice.. I shvatila si što je to što ti treba da se nahraniš.. Konačno si bila sigurna da je to što tražiš i što ti nedostaje – ljubav.
Ali on je otišao, a tvoja glad je ostala.. Ostala je i praznina, prevelika da je ispuni od ono malo posijanog sjemena..koje nije izniklo..
Pa si išla dalje i tražila si ponovo…i opet i opet.. No, sve su priče završavale isto.. Neki nisu znali dati, neki nisu imali ili željeli dati, a ponekad je bilo i do tebe – nisi znala primiti.. Da, bilo je i toga.. I tako su ti isti, odustajali, često preplašeni tobom, a od nekih si i sama pobjegla prije nego što oni tebe pojedu..
No, ono što ne vidiš u svojoj priči je da si u svima njima tražila nekoga tko će nahraniti cijelu tebe.. I djevojčicu i ženu.. Ali oni to ne mogu.. Muškarcu ne treba djevojčica, njemu treba žena, a ti si stajala pred njima i davala im cijelu sebe, sve svoje.. I bilo im je previše.
Znaš.. Nije njegova zadaća da nahrani tu tvoju djevojčicu. On to ne može. Iznimno rijetki to mogu.. Jer, ako je muškarac, a muškarca želiš, on može nahraniti samo ženu. Djevojčicu u sebi, sada, moraš nahraniti sama. I nikako drugačije..
Ako pokušaš od njega tražiti da nahrani obije, otići će.. Previše je to za njega. I on je gladan. I on je dječak, znaš? Ali ti ne želiš da mu budeš majka, zar ne?
Zato za početak zastani i pogledaj tu svoju glad i prazninu. I prepoznaj u njoj dio koji se odnosi na dijete željno pažnje i toga da se netko brine o njemu, o tebi. I nahrani ga, nahrani sebe, sama.. A ja ću ti pomoći.
I tek kada nahraniš taj svoj dio i nestanu sve tvoje praznine i gladi iz djetinjstva, biti ćeš spremna da muškarac uđe u tvoj život. I ostane.
Tek kada nahraniš djevojčicu, tek tada postaješ žena koja zna da prazninu ne možeš uništiti jer time postaje samo veća. Praznina nestaje tako da se ispuni. Ljubavlju. Ljubavlju koja počinje voljenjem sebe. Djevojčice u sebi.
A onda ta djevojčica naraste.. I postane žena. I spremna je za muškarca.
…
Za sve moje djevojčice koje izrastaju u žene..
Terapija Brze Transformacije. Tu sam.
