PRAVI PUT

A ŠTO AKO STE SVE U ŽIVOTU NAPRAVILI KAKO TREBA?

Bila jednom jedna djevojčica koja je jako željela biti voljena. Ne onako kao što se vole tatine i mamine princeze..samo voljena..da osjeti da je bitna. Ali nije znala što treba napraviti da bi postala dovoljno važna kako bi joj netko posvetio pažnju pa je pomislila da, ako bude dovoljno poslušna ili dovoljno vrijedna, možda je barem pohvale. I sve je radila kako bi ih usrećila, ali oni to nisu primjećivali.

A onda je počela škola..i ona je pomislila: ako budem dobra u školi, možda me tada zaista zavole.
Godine su prolazile i mijenjale su se škole, fakulteti ili poslovi..no bez obzira što je ona sve radila najbolje i najviše što je mogla to i dalje nije bilo dovoljno da dobije onaj osjećaj da zaista vrijedi i da je sve što radi dovoljno dobro..

Bio jednom jedan dječak čiji su roditelji bili jako nesretni pa je mislio da niti on nesmije biti sretan. Biti nesretan svakoga dana postalo je normalno i živjeti drugačije više nitko od njih nije znao.

Djevojčica je izrazla u ženu, a dječak je postao muškarac..

Negdje po putu naučili su kada se treba smijati, a kada je dozvoljeno plakati među drugim ljudima i kako se ponašati da nitko ne primjeti njihove strahove, njihove nesigurnosti i slabosti..

Nakon puno, puno ponavljanja sve što su radili postalo je normalno i njima i drugima, tako da više nisu morali razmišljati tko su oni u biti..i zašto su takvi postali.
Ali kada šef na nju vikne, ona se rasplače. Ne suprotstavi se.
Kada joj muž kaže da ručak ne valja, ona se pokuša opravdati. Ne kaže mu:sutra ti kuhaš.
A on..on se boji imati svoju obitelj. Jer ne želi da i ona bude nesretna..
Znate li da postoji Međunarodni dan roditelja i njihove posvećenosti djeci?
Želim vam da su vaši roditelji napravili najbolji posao na svijetu i da živite ispunjen, sretan i radostan život.

A ako ne.. vidimo se na terapiji …