Uz tebe, ja sam bila najbolja verzija sebe..

Ne postoji to što mogu napraviti da se iskupim..

I želim se pokriti nečim preko glave i želim nestati..da ne čujem i ne vidim nikoga, da zaboravim da postojim..

Da me nema..

Da ne osjećam..i da se odmorim od sebe..barem na kratko..

Sramim se. I ništa što sada napravim to ne može promijeniti..

A godinama sam navijala sat da se probudim u ponoć i prva ti čestitam rođendan, a onda je došla godina ..i prošao čitav dan, a ja nisam poslala niti poruku..

..jer su mi rekli da me ne voliš i da ti nikada nisam bila prva niti najvažnija..jer da jesam, bez obzira na sve – ti bi izabrao mene..

I još su mi rekli da mislim na sebe i zaboravim na to kako se osjećam, a nisu znali da je čitav Svemir bio samnom kada smo se smijali, svađali ili šutjeli..kada smo radili bilo što ..jer bilo je samo važno da smo zajedno.

A rekao si mi tada, kada su se razdvajali svjetovi..da ne brinem, da sam sigurna..i bez obzira gdje sam i sa kim sam, da mi se ništa ne može dogoditi jer vrijeme i prostor za tebe ne postoje..da me čuvaš.

I ja sam plakala i obećala ti da nikada neću zaboraviti..

..a prva sam pogazila riječ..i izdala..ne ti.

Jer ti nisi izabrao drugu, nego ono što smo znali od početka da se mora desiti i bilo je samo pitanje vremena kada će put kojim smo hodali postati preuzak za dvoje..

Oprosti..ako možeš..i sretan ti rođendan..znam da čitaš..

Jer znam da si čekao poruku i znam da si bio sam..ja nisam..

Ali ako ti išta znači..uz tebe, samo uz tebe, ja sam bila najbolja verzija sebe.

To je ljubav, zar ne?

…

Ulomak iz „Razgovori sa ogledalom“ (u nastajanju).