Slika, ton i OSJEĆAJ..se moraju podudarati!

Razbijena sam bila od vjerovanja krivim ljudima..na pogrešan način.

Jer su me tako učili. Da svijet gledam očima i slušam što mi se govori..

A mozak je bio istreniran da povezuje ono što vidi i to što čuje..

Sve dok me to moje vjerovanje i gledanje u svijet koji, kao da ima samo dvije dimenzije, gotovo nije koštalo života..

Kao da je bilo jučer, a prošlo je više od 15 godina, kada sam se po prvi puta, na nekoj uobičajenoj kavi sa ljudima koje sam znala već godinama, ustala od stola kao opečena jer je OSJEĆAJ bio – drugačiji.

Nešto nije bilo u redu. Ono što su mi govorili, ti ljudi koje sam godinama znala i ono što sam osjećala, a dolazilo je od njih, bilo je – različito. Povraćalo mi se, doslovno, od prevare.

Sjećam se da sam tada po prvi puta prešla onu granicu da više ne vjerujem tome što vidim i onome što mi govore jer mi je nešto u tijelu govorilo da to nije istina. Govorilo mi je da te njihove riječi i njihovi osmjesi nisu ono što istinski misle i što mi zaista žele, bez obzira što se nazivamo prijateljima i godinama znamo… I to je bio kraj.. Kraj svijeta kakvog sam poznavala do tada..

Tada sam po prvi puta odbacila učenja..ona naslijeđena od roditelja, naučena u školi, pokupljena iz nekih loših knjiga o samopomoći, a koja su me, u obliku floskula, poput slijepih ulica vodila do zida.

I sjećam se svoje odluke, donesene tada poput ultimatuma i zavjeta danog samoj sebi, da vjerujem tom svom osjećaju. Nebitno kako se on zove.. A što sam mu više vjerovala on je postajao sve jači i sve točniji..iz dana u dan.

I spasio mi je život, a kasnije pomogao da se oblikujem konačno onako kako ja to želim, a ne drugi.

Pa tako danas slušam i gledam..ali iznad svega osjećam ono što mi dolazi od osobe koja stoji preko puta mene. I više ne vjerujem nikome, ne vjerujem ničemu ukoliko se SLIKA, TON i OSJEĆAJ NE PODUDARAJU!

Ponekad mi se čini da mogu zažmiriti, da mogu začepiti uši, ali ću osjetiti i po tome znati u kakvom sam društvu i što mi u tom trenutku ta osoba želi, bez obzira jesmo li rod, dugogodišnji prijatelji ili se po prvi puta vidimo..

I to šesto čulo, kojeg neki zovu intuicija, a neki emocionalna inteligencija..je dar. Poput govora, vida ili sluha..a možda još i veći. Pa mi bude žao kada vidim da ga ljudi ne koriste ili ga pokušavaju izmanipulirati. Jer se vrati, kao bumerang, uvijek i sve..pa i to, zloupotreba i neznanje.

Možete biti pametni i načitani, možete biti lijepi i pristojni, možete biti srdačni i rječiti, ali vaša energija, u sekundi kaže najviše o vama.

A mi je svi čitamo, ali joj samo rijetki vjeruju.

Ja sam naučila vjerovati. Energiji. Najviše.