Ne može se pobijetiti onoga tko ne odustaje!

Bude mi dosta, zaista mi bude dosta..

I budem umorna.

Od telefonskih poziva i poruka, od mailova i sastanaka..bez obzira koliko volim svoj posao.

 

I desi mi se loš dan, kada mi zaista malo toga polazi za rukom jer nitko nije toga pošteđen.

Loš dan kada se kao magnetom, sve one neželjene situacije prilijepe za mene, pa se čini kao da se sve okrenulo naopačke, otelo kontroli i podivljalo..

 

Svatko ima takvih dana. Mislim da nema osobe na ovom svijetu koja baš za svaki svoj dan može reći da joj je super i da joj baš ništa ne smeta, bez obzira što se dogodi..

 

Da joj ne smeta ako joj je pukla guma, a žuri na važan sastanak ili po djecu u vrtić..

Da joj je sasvim u redu što su se u isto vrijeme pokvarili mašina za rublje i televizor..(a znate da uvijek idu tri stvari u kompetu pa je samo pitanje što će biti treće)..

I isto tako mislim da nema osobe koja bi bila sretna da dobije gripu par dana prije odlaska na putovanje, u recimo neke egzotične krajeve..putovanje koje je sanjala i planirala godinama, uplatila mjesecima ranije..

 

Svi imamo loše dane ili teži period. Svi imamo nepredviđene, a nepoželjne situacije i nitko nije toliko imun pa da ga baš ništa na ovom svijetu ne može razljutiti ili rastužiti..

 

Međutim, ono po čemu se svi međusobno razlikujemo je to čemu ćemo dopustiti da nas “povuče dolje” i  koliko dugo će to nešto preuzeti i imati kontrolu nad nama..

 

Mene, recimo i dalje užasno razljuti nepravda..ne samo rastuži nego baš razljuti..ali, ako na nešto zaista ne mogu utjecati ili to promijeniti, naučila sam kako da promijenim svoje misli i maknem sa toga fokus..da, to se može..

 

Isto tako, zaista me frustrira što ponekad kao da se vrtim u krug pa tek što otplatim jedan kredit, već vidim kako će mi trebati novi za nešto drugo i tako stalno u krug..ispočetka..

Ali kada mi se dogodi takav dan ili period, kada znam da ne mogu utjecati baš na sve, ono što definitivno mogu je sama sebi reći: “To je život, imaš loš dan i on će proći.“ ili „Umorna si, naspavaj se pa ćeš razmisliti sutra ponovo i smisliti što ćeš dalje..“

 

Čovjek sam. Ljudi smo.

 

Svi budemo umorni, ljuti, tužni zbog nečega..svi ponekad pogriješimo..bez obzira jesmo li terapeuti, psiholozi, life coachevi ili nešto stoto..bez obzira da li meditiramo ili ne i koliko dugo..ili nemamo uopće pojma kako se to radi..

 

Ali ono što je oduvijek bilo i ostati će najvažnije je – nikada ne odustati. Nikada ne odustati od želje da sutra budemo još bolja verzija sebe.

..jer jedino takvi smo – nepobjedivi!