Blog

Ja nisam ženE. Ja sam Iva. I nisam ljudi. Ja sam osoba. Jednina. Da..jedem, spavam, razmišljam, osjećam..sve što i drugi rade..ali malo drugačije. I da se razumijemo: ego nema ništa sa tim. To je iz potrebe i zbog godina. Mojih godina. ..jer imala sam sreću pa su me ošamarile davno.. Dovoljno rano […]

Više nema opravdanja. Zaboravi. I nema prečaca. Ovo nije instant lutrija pa se nadaš da će se baš tebi posrećiti da, bez da zasučeš rukave, osvojiš premiju.. Ovo je život. A život ne ide na prečace i preskakanja.   Davno su ti prošle godine kada si se mogla izvući na lijepe noge […]

I na kraju priče.. zaključila sam da mi ne treba vitez. „Obavještavam sve koji su predali prijave da će im dokumentacija biti vraćena u što kraćem roku..“ Jer..nakon nešto razmišljanja, definitivno sam sigurna da nisam u nevolji. .. a tome vitezovi služe, zar ne? Da te spase ako si u nevolji..   […]

Nije me bilo. ..jer sam nakon nekoliko godina duplih smjena, ne brojeći i one duple roditeljske, konačno došla do kraja. Imala sam osjećaj da u sebi više nemam niti atoma energije, a time ne mislim na višak. Znam, napravila sam upravo ono što je pod brojem jedan na crnoj listi ne voljenja […]

Rekla sam si tada: ako uspijem samo jednom, samo jednom..vrijedilo je. Sve je vrijedilo. I uspjela sam.. I više nego jednom.   Godinama sam otplaćivala kredite da bih otišla tih nekoliko tjedana u Englesku. I to ne zato da bih bacila pogled sa London Eye ili pogledala izmjenu straže ispred Buchingham palače..već […]

Kada sam imala oko 5 godina, mislila sam da moj tata voli moju mamu najviše na svijetu. Naime, kada god bi ona negdje išla, on bi joj rekao da se vrati za najkasnije sat vremena. Ja sam tada mislila da on to njoj govori zato jer je neizmjerno voli i da ne […]

Ništa te ne nauči životu kao iskustvo na vlastitoj koži. … “Opet si pričala svojim prijateljicama o meni. Čuo sam svoje ime dok si razgovarala na mobitel.. I nemoj me sutra pratiti do autobusa. Ostavi me ulicu dalje. Ti se uvijek predugo zadržiš i stojiš tamo sve dok ne uđem u autobus..”, […]

A sada nešto za one koji „nalete“ na mene nakon što pročitaju sve članke o tome tko je koga prevario, ostavio, čiji se brak raspao zbog mlađahne manekenke, tko je bankrotirao, a tko boluje od teške bolesti pa, na koncu, dođu i ovdje po novu priču iz nečijeg života, moga života, po […]

Da sam poslala poruku samo dva dana ranije, ja bih sada bila sigurna da ti znaš koliko te volim. Ali nisam. Poslala sam je prekasno. Jer nisam poslušala onaj unutrašnji glas koji mi je šaptao da ti se javim, da ti napišem koliko si posebna, koliko sam sretna što si ušla u […]

Prošla su dva i pol milijuna godina, a to se nije promijenilo.. I nikada neće. ..jer to je potreba. Osnovna, egzistencijalna.. Potreba za pripadanjem. ..jer kada nekome pripadaš, kada si nečiji – znaš da si tamo, uz tu osobu siguran i zaštićen. Pa tako smo preživjeli na ovom planetu! Ne svako za […]