Voljeti sebe znači...

Voljeti sebe znači…

Ne možete slagati, odaje vas – energija!
17/05/2021
Što ostavljate u nasljeđe?
17/09/2021

Naučila je sve tehnike kako voljeti sebe.

Ali ih ne primjenjuje.

Kada se pogleda u ogledalo i dalje vidi tanke, stroge usne, previše suhu kožu i loše popravljen nos nakon prijeloma.

Ne voli niti svoju kosu. Neposlušna je i prirodno bezbojna. Zadnjih godina, kao za inat, intenzivno poprima njoj najneprihvatljiviju boju i tako joj samo još više prkosi.

Jedino MOŽDA voli svoje oči. Bez obzira što je sve kroz njih prošlo, doživljava ih kao najčišći dio sebe. Potpuno su iskrene, u njima nema laganja. Naslušala se i nagledala toga, izvana i iznutra, pa joj od laži bude mučno, jače nego od nekog drugog otrova. Ona može slagati glasom (izbjegava), osmjehom ili rukama (ide joj teže), ali očima ne može i zato ih MOŽDA voli.

Kada je baš u dobroj fazi, ponekad voli svoje tijelo.

Ne zato jer misli da je lijepo već zato jer mu je beskrajno zahvalna.

Ostalo je čitavo i zdravo unatoč tome što mu je vlasnica mazohist, nešto po njenom, a nešto po tuđem izboru.

Ipak, postoji nešto što u vezi sebe voli  i za to joj ne treba ogledalo.

To je jedina stvar čiji je iskonski, pravi vlasnik i autor i baš nikakvu zaslugu u vezi toga nemaju njezini roditelji, pa niti onaj doktor koji joj je popravljao nos.

Kod sebe voli – kako voli. To je samo njeno. Sa time nije rođena, tome je nitko nije naučio i ništa joj tu nije dano. U potpunosti posjeduje sva autorska prava.

A sada voli.

Konačno voli taj osjećaj kaosa u kome stvari napokon, nakon pola stoljeća, polako dobivaju obješnjenje. Nered je, ali ga voli.

I po prvi puta vidi jasan smisao u zbrci, bez potrebe da sve posloži u savršeni red.

Vjeruje, da će s vremenom, u tom kaosu naletjeti i na svoj nos pa zavoljeti i njegovu neravninu.

Domaća zadaća: pronaći nešto na sebi, u sebi što voliš i biti zahvalna.

Sutra ponoviti postupak. Pa opet i opet. Dok ne pronađeš i zavoliš sve.