Očiju punih suza..i pobjede!

Da bi bio spašen, moraš se pustiti..
14/08/2019
Čuda nastaju redefiniranjem mogućeg!
21/08/2019

Rekla sam si tada: ako uspijem samo jednom, samo jednom..vrijedilo je. Sve je vrijedilo.

I uspjela sam.. I više nego jednom.

 

Godinama sam otplaćivala kredite da bih otišla tih nekoliko tjedana u Englesku. I to ne zato da bih bacila pogled sa London Eye ili pogledala izmjenu straže ispred Buchingham palače..već da bih platila školovanje i najmanji sobičak na svijetu koji mi je bio dom tih tjedana dok su trajala predavanja.

Soba je bila toliko mala da sam u nju jedva ugurala kofer sa stvarima koje su mi trebale u vremenski prevrtljivom Londonu jer tamo je i jedan dan dovoljan da u njemu doživite nekoliko godišnjih doba.

U kupaonici nije bilo tople vode, što je u biti odlično za razbuđivanje ako se morate ustati prije 5 u jutro da bi se ponovilo ono što smo radili prethodnog dana jer sve naučeno treba odmah primijeniti, s tim da sam često domaću zadaću znala pisati do ponoći..

A zahvaljujući, valjda balkanskoj snalažljivosti, jedno od boljih ulaganja koje sam napravila vezano uz to putovanje bila je „investicija“ u duplo XXL pakiranje Čokolina koje je doputovalo samnom iz Hrvatske u London.. Vremena niti novaca viška nije bilo pa je Čokolino bio najbolji način da se u što kraćem vremenu i na što jeftiniji način prehranim tih dana.

Prva popijena kava u Starbucks-u bila je tek na dan kada je diploma putovala samnom natrag u Hrvatsku i to je bio način da proslavim svoj prvi SVJESNI veliki životni uspjeh.

..jer..tog istog dana, u trenutku kada sam stajala ispred svoje grupe sastavljene od ljudi sa svih krajeva svijeta, ljudi koji su došli iz zemalja za koje do tada nisam niti znala da postoje.. i primala svoju diplomu, po prvi puta u životu bila sam svjesna da je sve, baš apsolutno sve što sam prošla, sve što mi se ikada dogodilo i što sam napravila imalo savršenog smisla, slažući se kao kockice mojih životnih puzzli koje su sjele na svoje mjesto stvarajući sliku jednog savršenog trenutka očiju punih suza i – pobjede.

Jedino što toga trenutka, dok sam mislila da stojim na vrhu planine svoga svijeta, nisam znala, bilo je da je to tek jedan od vrhova..

..jer jutros sam dobila poruku koja glasi ovako: „Nitko nije prije toliko vjerovao u mene kao ti. Spasila si me od sigurne smrti.“ M.M.

I znala sam da je to vrh. Iznad svih drugih. Da nema više od toga. Nema iznad. Ne postoji bolje.

..jer ja sam opravdala sve. Svoje postojanje.

Marisa je rekla i stalno ponavlja: „Ako samo jednoj osobi pomognete da lakše živi, vi ste ispunili svoje poslanje.“

Vrijedilo je. Sve je vrijedilo. Uspjeli smo.. I više nego jednom.

Očiju punih suza i – pobjede. Naše pobjede M.M. Hvala ti.