Ja te osjećam..

Trebali bismo biti bolji od životinja.. Jesmo li?
20/03/2019
Morate imati Srce i u njemu Hrabrost da uzmete život u svoje ruke..
29/03/2019

Ne piši mi pjesme i ne zatrpavaj me prozom.

Jer ja ti nisam od puno riječi.

Odavno sam naučila više vjerovati onome što je ostalo neizgovoreno i nenapisano između redova.

Ja to NEizgovoreno čujem i NEnapisano čitam..jer osjećam čitavim tijelom.

A riječi su grube i mogu prevariti, ali svoje tijelo poznajem i fino je ugođeni instrument.

 

I zato mi ne gradi spomenike i ne skidaj zvijezde sa neba – riječima.

..jer i tako su spomenici za mrtve, a zvijezdama nije mjesto na Zemlji.

 

Zato..ako ti trebam, napiši mi „Fališ mi“.

Samo to.

A ja ću znati..jer ću osjetiti..sve ono drugo što si mi poslao mislima.

Da li vam se ikada dogodilo da dobijete poruku sa svega nekoliko riječi, ali vam tijelo preplavi gomila osjećaja kao da ste pročitali čitavu knjigu?

Naravno da je.

 

I da li vam se ikada dogodilo da pročitate nešto, ali osjećate da taj netko, tko je to napisao..da on misli i osjeća potpuno suprotno od onoga što je napisano?

Naravno da je.

 

Godine su mi trebale da naučim i da počnem vjerovati da unutar sebe imam najdragocjeniji instrument na svijetu. Zovu ga intuicija.

I ona mi priča i govori jezikom kojim još niti jedan čovjek nije progovorio drugome. I neće. Jer je za svakoga od nas taj jezik jedinstven i drugačiji. Samo naš.

A taj se jezik ne uči u školi, niti iz knjiga. Uči se vjerovanjem.

Vjerovanjem sebi da si u onoj milisekundi vremena, kada uhvatiš nečiji pogled ili osjetiš ton glasa, uhvatio istinu..bez „ukrasnih papira i mašni“..

I od kada prema tome živim, od kada slušam taj unutarnji glas, sve je na mojoj strani.

..jer taj jezik kojeg slušam..koji mi šapuće i kome vjerujem, on nije stvoren od čovjeka.

To je jezik stvoren od Univezuma. Za čovjeka.

 

Dano ti je. Osluškuj. Nauči. Vjeruj. Živi. Sretno.